CHIANG MAI – GRAD NA SEVERU

 Chiang Mai

Potpuno urbani, prozapadno - ukomponovani grad na severu Tajlanda, razoružao nas je na prečac. Hostel pompeznog naziva “Royal”, urbani je konformistički sklad neskladnog. Stižemo predveče. Mladi turisti, “bekpekeri” i poneki stariji istraživač, izbijaju sa svih stana. Na prvom spratu, stoje na ulazu - statua Bude i par budističkih predmeta, poput odbora za doček. Na drugom spratu je prizor zlatne zmije. Ambijent obećava urbano društvo. Ovaj grad pun je turista. Manji i mirniji od Bangkoka, vrvi od stranaca i jezika zapada. Pabovi i restorani rade punom parom.

Kroz sami centra grada protiče reka

Noćni market

Ostavljamo stvari u sobama i krećemo u obilazak Chiang Mai-a. U toku je večernji market, kada se po glavnim ulicama u centru grada skupi pijačna postavka sa svih strana Tajlanda. Odlučujemo da najpre isprobamo ovdašnju hranu.

Restoran u sporednoj ulici obećava dobro jelo. Prolećne rolnice sa pridodatim čili sosom u malenoj činiji, moj su favorit. Ljuta salata sa patajom ipak je pogrešan izbor pa je velikodušno predajem prijateljima. Začini nisu primereni ukusu evropljana, stoga je konobarima potrebno naglasiti ukoliko ih ne želite. Nakon istinskog uživanja uz ukuse povrća, pirinča i piletine, pristupano oblilasku marketa. Ogroman je. Razdvajamo se. Ionako bismo se izgubili negde usput.

Foto: Nemanja Radovanović

Hrana u Chang Mai –u (jedan restoran i ekipa sa Balkana)

Šetnjom upoznajemo grad, otkrivajući da su tezge sa voćem i sladoledom nanizane svuda pored puta. Slično kao u Bangkoku, samo na malo nonšalantniji način. Tajlanđani vas nikada neće moliti da kupite nešto. Ako želite ili ako ste gladni, sami ćete prići njihovoj šarenoj tezgi. A postavljene su tako da prosto ne možete da ih zaobiđete.

Gladni, ovog puta se odlučujemo za maleni vege restoran u ćošku. Kompleks multinacionalnih restorana svih vrsta daje širok izbor, ali nama je potrebna čista tajlandska hrana. Enterijer nas privlači, pa zauzimamo mesta poput došljaka koji osvajaju teritoriju. Krećemo sa naručivanjem.

Foto: Nemanja Radovanović

Gladni Balkanci (u ritmu hedonističkog pristupa trenutku)

Na samom početku naručujemo nezaobilazne šejkove od raznih vrsta voća. Ovde su neprikosnoveni. Naručujem omiljeni od ananasa, sa kokosovim mlekom i bananom. Odjednom, cela ekipa kreće sa deljenjem ovih kašastih sokova. Svi moramo da isprobamo – svačiji, upuštajući se u međusobnu demagogiju o ukusima. Ekipa iz suprotnog ćoška u vlasništvu je jednog egzotičnog  - sa voćem strasti i mangom. Drugi je naručio napitak od mešanog voća. Pinja kolada - ukus je meni najlepši pa nastavljam ispijanje u ritmu hedonističkog pristupa trenutku. Debatu o ukusima prekida sitna Tajlanđanka, donoseći obroke. Nižu se razna šarena jela: omlet sa povrćem i pirinčem, čorbice od brokula i začina, topli sendvič sa papajom i ribom... Kažu da zajedničko jelo zbližava ljude. Istina provejava negde između mljackanja i mumlanja. Ukusi su neverovatno živi ovde, valjda i zbog pojedinih začina, dodatih ili ne, svakom po izboru. Polako upoznajemo jedni druge kroz izbor hrane i ukusa. Vreme polako teče kroz priču i deljenje voćnih šejkova i zalogaja. Delimo, zajedno... Šta je lepše od toga? Znamo das mo na pravom mestu i u pravo vreme.

Hram Vat Pratat Doi Sutep, nalazi se na planini iznad grada Chiang Mai-a

Lj.Katana

Mart, 2016.

Priče sa Tajlanda

TAJLAND

Priče iz središta zemlje

Na Tajland nas je odvela moć zajedničke želje, inače bi nas put možda odveo sasvim negde drugo. Zemlja osmeha, slobode, ljubaznosti, slonova, predivnih prašuma i peščanih plaža u isto vreme; Zemlja kontradiktornosti i spoja nespojivog. Budističkih velelepnih hramova i različitosti  mnogih vrsta. Pristali smo da nas iznenadi.

Ova kraljevina u kojoj duboko poštuju svog kralja udaljena je dodatnih 5-6 sati u odnosu na Srbiju i Balkan. Tajland nema letnje računanje vremena. Postoje tri godišnja doba od kojih je najpovoljniji i najlepši za posetu – od novembra do marta, nakon  čega nastupaju kiše. Poimanje Tajlanda usko je povezano sa pojmom lepote življenja... Nešto poput rimskog ”la dolce vita” ili francuskog “belles lettres”, ali oslikano bojama tajlandske zastave i osmeha po kojima se prepoznaju.

Put kroz središte Tajlanda – kamioni i džungla

Putujemo prostranstvima Tajlanda. Jutro je. Sasvim pristojan autobus prilično je komforan, gotovo nesrazmernan veličini sitnih Tajlanđana, a sasvim odgovorajući našoj grupi balkanskih predstavnika. Slike prostranih polja nižu se jedna za drugom dok putujemo od Bangkoka ka severu. Zelenilo provejava po sunčanom danu, nižu se slike polja sa rastinjem palme ili nečeg sličnog njoj. Napolju je oko 30 stepeni iako se sve vreme hladimo pod klimom. Tajlanđani je neverovatno vole i puštaju je u svakom zatvorenom prostoru. Prašuma “Rottary in Thailand” obećava živopisniji deo. Za rast ovog bilja potrebno je dosta vlage koje ovde ima u izobilju. Figure slonova su svuda. Temperatura se snižava kako se penjemo ka severu. Noću je naročito hladno. Približava se grad Chiang Mai. Stajemo uz put, negde u “nedođiji”. Simpatični šareni autobusi i kamioni podsećaju na putujuću postavku nekog cirkusa, a u stvari su kreativno oslikana radna mesta vozača. 

Pešačenje kroz tajlandsku šumu

Jedan dan u plemenu

Pleme, džungla, mesto pod zvezdama

Stižemo u selo. Žena sa mesinganim prstenovima oko vrata, dostojanstveno sedi pored skromne tezge. Tradicionalno ih i dalje nose, dok su muškarci “slobodni” ali vredni radnici u ovom tajlandskom naselju. Na tezgi je naslagan pravljeni nakit i nekoliko marama, torbi, suvenira. Moraju od nečeg da žive.

Mesto gde ćemo spavati moglo bi se nazvati adaptiranim bungalovom od trske sa skromnim dušecima prostrtim svuda po podu. Nakon ostavljanja rančeva u bungalovu i biranja nekog od dušeka na podu, oduševljeno krećemo ka slonovima.

Tako zvane "žene žirafe" iz plemena Kareni (nose mesingane prstenove)
Foto: Nemanja Radovanović

Slon je kod Tajlanđana simbol sreće i blagostanja. Vole da kažu kako oblik njihove zemlje podseća u stvari na glavu slona. Posmatraju ih kao prijatelje, a ne kao ljubimce ili pretnju. Taj podatak me je opustio i prilagodio takvom mišljenju. Sa razlogom, jer ove ogromne ali miroljubive životinje su sa trekerima kao sa starim znancima.

Foto: Nemanja Radovanović

Trekeri spremno čekaju. Biraju za nas nekoliko, reklo bi se, mlađih i vitalnijih slonova. Podelili smo se po dvoje.  I on se ne plaši, navikao je valjda. Nismo mu teški, kako kaže njegov čuvar. Suviše smo mali za njegova pleća. Dodaje nam podužu lisku bambusa. Podiže surlu i počinje hranjenje. 

Foto: Nemanja Radovanović

Nakon zalaska sunca i kupanja slonova u obližnjoj reci, pristupamo skromnoj trpezi. Na sred sela, postavljeni su kazani i ogromne šerpe sa gozbom. Čorbica od raznog povrća, kuvani kupus i papaja, neka vrsta patližana sa pilećim mesom i pirinač. Male metalne posude ispunjene hranom bile su dovoljne da osetimo radost deteta kada ga nahranite nakon igranja u pesku. Hrana je veoma ukusna. Jednostavna i začinjena tek toliko da dobije na autentičnosti. Ženice su se potrudile, a naši domaćini su se izgleda raspitali podrobnije o gurmanskim navikama balkanskog naroda. Nakon večere spremili su nam roštilj.

Vatra i gitara

Neko je zapalio vatru. Pravu planinarsku, na sred peskovitog tla u selu. Postavljene su klupe. I dalje  noseći sa sobom male metalne tanjire skupili smo se oko vatre. Temperatura je pala na 8 stepeni. Nije malo, s obzirom na današnjih sunčanih 28. Vedro je nebo nad tajlandskom prašumom, a zvezde sijaju dajući jasnu svetlost. Neki od iskusnijih momaka založio je vatru da bi bila još jača. Druga tri momka uzeli su akustične gitare, počevši sa kratkom pripremom i vežbom. Sve je spremno za nezaboravnu noć pod zvezdama. Krenuli su tonovi poznate muzike. Čuje se stari rok, domaći i strani. Jedan mladi tenor zablistao je u noći dok su ga drugi ispratili. Tri gitare smenjivale su svoje note. Pevali smo svi zajedno, ekipa sa ex jugoslovenskog područja. Zajedno, u slozi , srećni što smo ovde i sada.

Druženje pored vatre

Foto: Mirza Huseinbašić

Deca iz plemena

Dečica iz plemena počela su da se motaju stidljivo oko nas. Uzimamo ih u naručje. Lepo im je, neće da idu. Čak nas podstiču da ih uzmemo na krilo. Mirna su i nekao skrušena. Devojčica i dečak se tiskaju oko nas. On ima 12 a ona 7 godina. Već ima nekoliko prstenova na vratu. Saznajemo da su već obećani jedno drugom. Smeju se sa nama dok jedan od momaka zbija šale. Devojka znalački peče krompire, nabadajući jedan po jedan i dodavajući svakome po komad. Seoski psi su se skupili negde između vatre i naših nogu, poput starih znalaca, slušajući priče. U potpunoj simbiozi sa čovekom, kao da učestvuju u ovoj predivnoj slici, jedne divne vedre noći, na severu države Tajland, u selu gde i dalje živi pleme.

Ujutro, uz nemio zvuk petla i komešanje veselih pasa, budimo se odmorni ili ne, kako ko. Dočekuju nas topla kafa i čaj sa doručkom, očigledno prilagođen zapadnjacima. Beli tost, džem od nekog crvenog voća i vrsta slatkog margarina, tobože punog vitamina. Pozdravili smo se sa našim domaćinima... Potom krenusmo dalje.

Foto: Nemanja Radovanović

Nastavljamo kroz džunglu. Naš kombi, postao je prevozno sredstvo putujućeg kreativnog i vrlo raspevanog benda. Pre nego što ćemo krenuti na rafting rekom u središtu džungle, skupljamo se uz prigodne drvene stolove pored puta na kratku usputnu klopu. Autentični Pad thai, zavijen u zelenu ljusku bambusa, služen sa štapićima. Preukusno jelo o kojem ćemo kasnije pričati još dugo. 

Foto: Mirza Huseinbašić

Vodopadi u srcu džungle

Upuštam se u razgovor sa jednom mladom Kineskinjom. Kaže, došla je na odmor sa drugaricama. Trekeri, doneli su pivo i osveženje. Uz Chang (tajlandsko pivo) kreće priča. Počinjemo razgovor o cigarama koje se prodaju na severu a napravljene su od ljuski banana. Ukusne su, kako kaže. Nudi me da probam. Ljubazno odbijam. Chang mi je ipak draži. Kaže da slatkiši nisu nekog ukusa na Tajlandu ali je voće koje se prodaje u kesicama pored puta - neprikosnoveno. Slažem se u potpunosti, iako imam primedbu na veličinu banana u odnosu na one naše. Suviše su, kažem, male, a još im skineš peteljku sa vrha pa ostane sasvim mali deo za jelo. Smeje se i pita odakle sam.

- Srbija -, kažem. Nije me razumela.

- Mala zemlja na Balkanu, bivša Jugoslavija, jugoistočna Evropa -... I dalje ništa!

- Valter - !?

Počinje smeh i oduševljenje. Zna. Kaže, njen deda i otac obožavaju Valtera. Usput primećuje da oni drugačije oslovljavaju našu zemlju. Čujem i zaboravljam momentalno. Zaključuje da su naši ljudi mnogo lepi. Zahvaljujem se, uz širok osmeh. Poželim joj lep provod i vreme na Tajlandu. Dodaje da obratim pažnju na vodopade. Vrlo su živopisni ovde. Slažem se, podižući pogled ka jednom ispred nas. Ogroman je, a kristalna voda sliva se u slapovima. Bacam pogled na stene. Moj brat, popeo se na vrh jedne od njih. Ništa čudno!... Pokazujem joj stenu i brata. Zaključuje:

- Vi sa Balkana ste mnogo čudni ljudi. Lepi i vrlo neustrašivi -.

Ovo me je istinski ganulo. Ponosna sam. Pozdravljam je i odlazim ka ekipi ovih “neustrašivih” stanovnika sveta.

 

Istraživanje terena...

Mart, 2016.

BANGKOK

serbian version below

Good time city

Bangkok
Photo: Nemanja Radovanovic

We are travelling on the plane to Bangkok, via Qatar Doha. After long hours of flight and meals from plastic containers, International magnificent hall comes as an entry into the world of luxury and smiles.  We are all  here, together, people of all nations, Europeans, Westerners, Easterners, Chinese, Japanese, Germans, Americans...  at the airport.  There is a passport control and couple of people with typical Thai faces who regulate passage. Finally, we find our bags and come into the city. 

The colors and smells of Bangkok 
Bangkok is formed by the merging of two provinces - Bangkok and Thonburi and merging Indokinskog and the Malay Peninsula.We're going in the van, throught the streets.  Images of Buddha statue, next to the road and little houses, in the opposite to big bildings are changing throught the window. The scenes of the poor parts of the city are - in the contrary to luxury and colorful markets and shops. All I wanted in this moment was to meet this amazing city.  

Everything is packed in a “nice mess”
After nearly an hour's drive we arrive to the hostel. “Good time city", as youngstairs like to say, invites us to explore it. "Good morning Bangkok!" We shouted that in the morning. This sentence we pronounced spontaneously, as an expression of true happiness and good feeling. The wet tropical climate bothers to someone, but only the first day. It is very easy to get used to the temperature in average of 26 degrees.

Bangkok streets
Streets in Bangkok have a special fragrance.  They say that during the time, the streets almost did not exist. The first street, so called Thanon Charon Krung or New road as foreigners call, it is paved, only by elephants.

Street Soi Rambuttri 
Our street is Soi Rambuttri. It is a small version of the famous Kao San Road street and not as noisy. Directly next to the hostel, there was a small restaurant where we tried first real Thai food. I heard that the noodles and rice dishes are especially on the price and the Pad thai is a favorite dish. I decided to try out the not-so-typical dish of the region - warm spinach with melted cheese. The luxury of all colors rotated by the plates through the vegetable dishes, rice, chicken, complemented by spices. We realized that spices are typical for thai food, and that we should emphasized if we do not want them in dish. Glass of smoothies made ​​of various tropical fruits, became a synonym for non-inciting moment of the rest and drink that complemented period of our stay in Thailand. 

Kao San Road - the most famous street for backpackers 
We were entering in a parallel street - Kao San Road. From there, all stories begin and end. Mixed smells, merging into one unique aroma, came into memory and stayed there, it seems to me, forever.  There were fruit, spices, baked corn, spring rolls, everywhere... We came to the counter with freshly roasted insects.  We have seen and tasted them. That was enough. 

Kao San Road
Photo: N. Radovanovic

Street Patpong (night bazaar) 
We were coming to the street - Street Patpong night bazaar where there were many bars and places to go out. We continued straight to one of the many gigantic buildings on whose roofs are hidden roof bars. One of them gave us a fantastic view of the city from a height of 47 floors, confirming Bangkok with the magnificent city of New York, but also so different on it's own way. Great music was spreading in the night, giving the atmosphere. Favorite beer, recognizable called Chang was poured in galons, while a group of young people demonstrated dance steps. Cocktail of pineapple, coconut milk and hazelnut syrup complemented the story. Our gathering continued on the roof of our hostel with the squirrels and unusual sound of the Thai bird .... because this city never sleeps. In the middle of the night you can start an interesting story with some of the guests arrived the hostel, newcomers from different parts of the world.

Experience Chinatown 
Chinatown has it's own distinctive scent. Some of us have visited the night route kilometers long walks and, as they say, the best is just then. During the day it loses it’s colors and turns into the nation's largest market in Bangkok after the Thais. 

China town
Photo: Ana Knezevic

It is interesting that there is no center, but the city was devided to more districts. The oldest, called Rattanakosin is the island that surrounds the great palace where we were on the third day of our staying in Bangkok. There are also traditional Buddhist temples (there are over 400 of them in the city). In each of these temples you must enter without shoes.

Photo: N.Radovanovic

Serbs in Tuk Tuk 
Metro is too urban story in relation to the movie and childlike charming of drive "Tuk-tuk". We decided to take advantage of its charms. This three-wheeler is a trademark of Bangkok. As a synonim of transport of smiles, fun and socializing, requires special attention of visitors. This is a favorite transport of foreigners but also of the citizens of this city.

A trademark of Bangkok
Photo: N. Radovanovic

Street masseuse
The best way to take a short break, while waiting for a next station in Bangkok is to enjoy the charms of thai massage. You can, for example, enter into a professional salon where you will be welcomed by Thai women with the kindest smile you've ever seen. Special techniques of this type of massage are studied on their most famous course in the temple of the Sleeping Buddha (WatPho Thai Traditional Medical and Massage School). However, the street has a special charm for massage. A smile is their trademark and shows the essence of the Thai mentality ...

The best way to take a short break Photo: Ana Knezevic

Food 
The most commonly consumed food is on the streets of Bangkok. Colorful fruit stalls on almost every corner. Fresh juices, tropical ones are all you want during the walking down the streets.

Chang is Thailand's most famous beer. Also it is a favorite one. Refreshing and mild taste make it favourite also for women. We decided to get pad thai with eggs. This is their most famous dish, made ​​with rice noodles with some vegetables, especially young germs bamboo, with or without eggs and chicken with or without seasonings. Eating this food has a special charm when you eat it in the middle of the street, surrounded by friends who you came with. Common ingredients observation and conversations about taste, is an excellent way to taste Bangkok.

The most famous street food - Pad Thai

Pad Thai Recipe:

Serves 2 | Prep Time: 15 minutes | Cook Time: 5 minutes

Ingredients:

4 oz packaged rice noodles
2 tablespoons oil
1 clove garlic, finely minced
4 oz medium-sized shrimp, shelled and deveined
2 oz fried firm tofu, cut into slices
1 large egg
4–6 oz bean sprouts
1 oz Chinese chives or scallions, cut into 2-inch lengths
2 tablespoons crushed peanuts
Lime wedges

Seasonings:

1 1/2 tablespoons fish sauce
1 1/2 tablespoons sugar
2 tablespoons water
1 tablespoon rice vinegar
1/2 teaspoon chili powder or more to taste

Method:
Follow the package instructions to boil the dry rice noodles. The rice noodles should be soft (but still chewy and not mushy) after boiling. Rinse the boiled noodles with cold running water.

Read more at http://rasamalaysia.com/pad-thai/#3QgILvtlRHWbqkwb.99 Recipe and some more information about the Thai food, such as Pad Thai, you can find on the web site: The Royal Budha (http://www.theroyalbudha.com/blog/pad-thai ), who have generously recommend this recipe.

Photo: Ana Knezevic

Photo: N.Radovanovic

Mixture of incompatible

Conglomerate of contradictions, Bangkok is definitely one and unique. It can not be measured with any city in the world. A variant of the modernity of city of New York (as they say) with a tradition of Buddhist temples, tucked in some parts of the city. The former Siam celebrates the diversity of every kind, and smiles show that everybody is  welcome. Sounds from everywhere, merge into one specific that does not bother anyone. It is definitely a mixture of incompatible.

The chaotic, overcrowded metropolis, where is  surprisingly, quite synchronized traffic and constant but no irritating noise, Bangkok is a city that isn’t visited only by the young people (although the city is largely unique to them). With a little adventurous spirit, you can lost in there and feel happy because of that. Oddly appealing and consequently always loved, Bangkok deserves much more than short-term research. Extremely poor infrastructure and overpopulation problem, do not violate the personal impression of staying in this city on the east bank of the river Chao Phraya. The city's famous railway in mind Skytrain and Metro we will use  next time.

Photo: N.Radovanovic

-------------------------------------------------------------------

BANGKOK

Sijam: Good time city

U avionu za Bangkok, preko katarske Dohe, gotovo da nije bilo mesta, ali još veći broj ljudi usledio je nakon izlaska na bankogški aerodrom. Nakon dugih sati leta i obroka iz plastičnih posuda, velelepna međunarodna hala dođe kao ulaz u svet raskoši i osmeha. Pristižemo na prag Bangkoka. Narodi svih nacija, evropljani, zapadnjaci, istočnjaci, kinezi, japanci, nemci, amerikanci i ko sve ne. Svi smo zajedno, ovde, na ogromnom aerodromu. Reka ljudi, raznih boja kože, sliva se ka prelazu u veliku salu. Pasoška kontrola i nekolicina tipično tajlandskih lica reguliše prolaz. Konačno, pronalazimo svoje torbe i krećemo u vrli novi svet.

Krenuli smo putem - Bangkoka

Nas 10-oro...

Boje i mirisi Bangkoka

Upadamo u kombi. Vozač omanjeg rasta iskusno utrpava kofere i kreće ulicama grada.

Smenjuju se slike - statua Bude pored samog puta, izloga, dotrajalih kuća u kvartovima poput njujorškog Bronksa. Prizori siromašnih delova grada, nauštrb raskoši i šarenila marketa i prodavnica. Sve je upakovano u simpatičan nered.

Stižemo do hostela, nakon bezmalo sat vremena vožnje. Nasuprot umora od puta stoji grad koji nikada ne spava. Grad dobrog provoda (“good time city”), kako zapadnjaci vole da kažu, nas upravo zove na put istraživanja. Samo par provedenih dana, tera nas da ga zavolimo i poželimo da se vratimo... Tragom slobode i osećaja da smo baš tu gde treba da budemo, prisutamo vremenu i prostoru.

“Dobro jutro Bankoku!”, uzvik je kojim dočekujemo jutra u ovom neverovatnom gradu. Ta rečenica provejava sasvim spontano, kao izraz istinske sreće i dobrog osećaja. Vlažna tropska klima ne da mira, ali samo prvi dan. Vrlo lako je naviknuti se na prosek od 26 stepeni.

Fotografija: Nemanja Radovanović

ULICE BANGKOKA
Poseban miris imaju bankoške ulice. Da bi nastale vredni Tajlanđani zatrpavali su brojne kanale, po kojima se odvijao veliki deo saobraćaja. Kažu da u to vreme ulice gotovo nisu ni postojale pa je grad neretko nosio epitet - Venecije istoka. Prvu popločanu ulicu, tzv. Thanon Charonen Krung ili New road kako je stranci zovu, utabali su, niko drugi nego slonovi.

Ulica Soi Rambuttri

Sedište je veselih mladih ljudi iz ulice koju smo nekako prisvojili. Zove se Soi Rambuttri.

Naša ulica manja je verzija poznate Kao San Road ulice i ne tako bučna i živa kao ona. Neposredno pored hostela nalazi se mali restoran gde ćemo probati prvu pravu tajlandsku hranu. Čujem da su nudle i jela od pirinča posebno na ceni ali da je pad tai omiljeno jelo. Tipično iz ove vrste, posebno je voljena ulična hrana Bangkoka i Tajlanda uopšte. Odlučujem da ga ostavim za kasnije isprobavajući ne baš tako tipično jelo ovog podneblja – topli spanać zapečen sa sirom. Raskoš svih boja ređa se po tanjirima kroz jela od povrća, pirinča, piletine, dopunjena začinima. Saznajemo da je ova hrana tipična po njima i da posebno treba naglasiti ukoliko ne želimo začine. Čaša smutija spravljenog od raznog tropskog voća, od sada postaje sinonim za nenametnuti trenutak predaha i napitak koji će upotpuniti naredni period našeg boravka na Tajlandu. Nastavljamo ka Kao San Road-u. Odatle počinju i završavaju se sve priče.

Kao San Road – najpoznatija je ulica za bekpekere

Krećemo dalje.

Ulazimo u paralelnu i živu, poznatu ulicu - Kao San Road. Mešaju se mirisi, opori i jaki, stapajući se u jedan neponovljiv. Masa boja i osvetlljenja, reka ljudi krajnje opuštenog izgleda, jezici sa svih strana sveta. Svako za sebe vodi unutrašnje monologe i pravi svoj lični utisak. Specifičan miris, zariva se u sećanje i ostaje tu, čini mi se zauvek. Svuda se nudi voće, začini, pečeni kukuruzi, prolećne rolnice... Nailazimo na tezgu sa sveže pečenim insektima. Stajemo pored, poput oduševljenih turista. Jedna od nas je probala, moraju i ostali. Nižu se fotografije sa nasmejanim i zgrčenim izrazima lica dok isprobavamo hrskave crve, poput čipsa i nesvakidašnje izdanje škorpije, još čudnijeg drvenastog ukusa. Videli smo i okusili. Idemo dalje.

Kao San Road
Fotografija: Nemanja Radovanović

Ulica Patpong (noćni bazar)

Stižemo do ulice - Street Patpong night bazar gde su brojni kafići i mesta za izlaske. Nastavljamo pravo ka jednoj od brojnih gigantskih zgrada na čijim se krovovima kriju tzv. roof barovi (barovi na krovovima). Jedan od njih pružio nam je fantastičan pogled na grad sa visine od 47. sprata, potvrđujući poređenje Bangkoka sa velelepnim Njujorkom, ali opet tako različitim na sebi sopstven način. Odlična muzika širi se u noći, dajući na atmosferi. Pivo prepoznatljivog naziva Chang (u prevodu - slon) toči se u litrima, dok grupa mladih demonstrira plesne korake. Veseli smo, a kako i ne bismo bili!?

Sa krova se spuštamo ka kafiću sa živom muzikom. Koktel od ananasa, kokosovog mleka i sirupa od lešnika upotpunjava ukuse bankoške priče dok par tajlandskih devojaka peva uz živu svirku. Druženje nastavljamo na krovu našeg hostela, uz društvo veverice i neobične zvuke tajlandske ptice....jer ovaj grad nikada ne spava. U sred noći možete započeti zanimljivu priču sa nekim od pristiglih gosta hostela, pridošlih sa raznih strana sveta.

Doživljaj Kineske četvrti

Kineska četvrt ima svoj prepoznatljivi miris. Neki od nas su je posetili noćnom trasom višekilometarske šetnje i kako kažu, najlepša je baš tada. Preko dana gubi boje i pretvara se u tržnicu najbrojnije nacije u Bangkoku posle Tajlandjana. Odlučni da ispitamo slučaj, posećujemo je u večeri između 13. i 14. februara, ne sluteći da se upravo čeka praznik Svetog Valentina. Nimalo pompezan, a na samom ćošku ušuškan kafe sa odličnom muzikom, izgleda kao prava stvar za ovo veče. Naručujemo Chang. Ples nenametnuto dobija presedan. Noć miriše na jazz, leto i tajlandske začine.

Kineska četvrt     Fotografija: Ana Knežević

Srbi u Tuk Tuku

Metro je previše gradska priča u odnosu na filmsku i ujedno detinju čar vožnje “tuk-tukom”. Odlučujemo da iskoristimo njegove čari. Ovaj trotočkaš, legenda je i zaštitni znak Bangkoka. Kao prevozno sredstvo osmeha, zabave i druženja, zahteva posebnu pažnju posetilaca. Omiljeno je strancima ali i stanovnicima ovog grada.

Nas desetoro potrpavamo se u tri tuk-tuka, dok nas omanji tajlandski vozači posmatraju u čudu. Vožnja kreće. Pršti muzika, neka tajlandska narodna, reklo bi se, dok nas stariji brka vozač, uredno i šoferski odeven, vozi. Dečja radost! Ništa lepše!

Fotografija: Nemanja Radovanović

Pogled sa visine i istočni Njujork

Megalopolis u celom svom sjaju, najbolje se može sagledati sa nekog od krovnih barova (tzv. roof ili sky barovi). Pogled sa 47. sprata jedne od zgrada urezuje se u sećanje. Izgleda kao metropola, poput modernog Njujorka ali opet tako različit i jedinstven. Naziru se kontrasti mnogih vrsta dok pokušavamo da ga uporedimo sa nečim sličnim... Ali kada se siđe sa visine, uvidi se da je jedan i jedinstven.

Na 67. spratu jednog skybar-a, poznatom po jednom holivudskom filmu, skupilo se elitno društvo i turisti željni pogleda i doživljaja sa visine. Cene su visoke ali pogled je odlčan. Ipak, dovoljno je sagledati celinu, odmeriti krajnosti i nastaviti dalje – ka zanimljivijem.

  Pogled na Bangkok sa 47.sprata   Fotografija:Nemanja Radovanović

Hramovi

Zanimljivo je da ne postoji centar, već se grad svodi na više okruga. Najjstariji, takozvani Rattanakosin, ostrvo je koje okružuje Veliku palatu gde smo se obreli trećeg dana. Tradicionalni budistički hramovi, (ima ih preko 400 u gradu), kao da ne pripadaju pretežno neurednim četvrtima pored puta i urbanim bekpekerskim hostelima.

Smaragdni Buda, najpoštovanija figura Bude u sedećem položaju, posmatra nas sa visine konstrukcije koju su postavili vernici. Kažu da je bio prekriven betonom dok ga slučajno nisu ispustili i polomili deo ispod kojeg se ukazao predivan zeleni jaspis. Kamen je otkriven, prikazan u svom zelenom sjaju, a pototm obložen zlatom. Maleni sedeći Buda posmatra došljake sa svih strana, čuvajući legendu, u sred Velike bankoške palate, u hramu Wat Phra Kaew. Drugi hram koji obilazimo, WatPho, prikazuje ogromnu figuru Bude koji leži i u stalnom je nastojanju da dostigne nirvanu. U svaki od ovih hramova ulazi se bez cipela.

Posetu hramovima - iskoristili smo za fotkanje...

Ulični maseri

Najbolji način da ubijete vreme dok čekate usputnu stanicu u Bangkoku jeste da se prepustite čarima tajlndske masaže. Možete, recimo, ući u profesionalni salon gde će vas Tajlanđanke dočekati sa najljubaznijim osmehom koji ste ikada videli. Posebna tehnika ove vrste masaže izučava se na njihovom najpoznatijem tečaju u hramu ležećeg Bude (WatPho Thai Traditional Medical and Massage School). Međutim, posebnu draž ima ulična masaža. Kroz slabo sporazumevanje gestikulacijom kojom nas obasipaju, uspevamo da se dogovorimo oko cene i usluge. Osmeh je njihov zaštitni znak i pokazuje suštinu mentaliteta Tajlanđana... Grupa stranaca se već skuplja oko nas pomno prateći postupak masaže. Pola sata masaže stopala sasvim je dovoljno da se opustite, dok će masaža vrata i glave ponekad dovesti i do trenutnog kratkotrajnog sna. Sve u službi prepuštanja raspoloženju koje inače vlada na Tajlandu – smirenost. Dovoljno je samo nedelju dana, a nekad i manje da udjete u takvo stanje svesti, dok se nalazite u ovoj predivnoj zemlji.

Najbolji način da predahnete u Bangkoku

Fotografija: Ana Knežević

Hrana

Najčešće konzumirana hrana nalazi se na ulicama Bangkoka. Tezge sa voćem šarene se gotovo na svakom ćošku. Sokovi od svežeg, tropskog prave se pred našim očima.

Chang je najpoznatije pivo Tajlanda. Osvežavajućeg i blagog ukusa rado ga piju i žene. Odlučujemo se za pad thai sa jajima. Njihovo najpoznatije jelo, spravljeno od pirinčanih nudli sa malo povrća, naročito mladih klica bambusa, , sa ili bez jaja i piletine, sa začinima ili bez. Ova hrana, posebna je draž kada je degustirate na sred ulice, okruženi prijateljima sa kojima ste došli. Zajedničko zapažanje sastojaka i razgovori o ukusima, vrstan je način da okusite Bangkok in a ovaj način.

Ukusi i mirisi hrane u Bangkoku (i na Tajlandu) se ne mogu opisati rečima...
Specifični začini dominiraju, dajući na punoći svakom jelu

Svako ce pronaći svoj favorit
Fotografija: Nemanja Radovanović

Recept za Pad Thai:

Ovaj recept za pad thai, zapravo je onaj koji ćete pronaći u Bangkoku i potiče iz testiranja brojnih varijacija po celom gradu. Pad Thai je ultimativno ulična hrana. Dok "Street Food" možda zvučati loše, kuvari su u takvoj situaciji vrlo konkurentni. U jako ograničenom prostoru, na malenoj tezgi, uz minimum sastojaka i alata, oni postaju majstori zanata i dugo ostaju u poslu.

Pad thai je složenog ukusa. Trebalo bi da bude crvenkaste ili smeđe boje. Sastojci koji su navedeni ispod mogu biti opcioni. Ako želite autentičan Pad Thai, kao na Tajlandu, treba iskoristiti sve sastojke.

Sastojci:

½ paketa tajlandskih pirinčanih nudli

1 šolja boranije ili brokolija

½ cveta banana

½ šolje crnog luka

2 kašike jestivog ulja

2 kašike šećera

1/3 šolje tofu sira (može se izostaviti)

2 kašike iseckanog kikirikija

100g pilećeg belog seckanog mesa
1 jaje

Mešavina začina (mleveni biber, 3 čena belog luka sitno seckanog, mlevena sušena ljuta paprika)

Soja sos

Vreme pripreme: 40 minuta

Sve sastojke pomešati na velikoj limenoj plotni. Dodavati sastojak po sastojak. Sve peći dok se ne zarumeni i zamiriše na začine (koji se mogu izostaviti). Za vegetarijansku verziju, umesto jaja i mesa koristite tofu sir i/ili škampi.

Recept i nešto više informacija o tajlandskoj hrani, kao  što je Pad Thai, možete pronaći na web strani: The Royal Budha (http://www.theroyalbudha.com/blog/pad-thai), koji su mi velikodušno preporučili ovaj recept. 

Gotovo svima omiljeno jelo - čuveni Pad thai

Fotografija: Ana Knežević

Spoj nespojivog

Konglomerat kontradiktornosti, Bangkok je jedan i jedinstven. Ne može se meriti ni sa jednim gradom na svetu. Varijanta je modernosti Njujorka sa tradicijom budističkih hramova, ušuškanih u pojedinim delovima grada. Nekadašnji Sijam slavi različitost svake vrste, a osmesi Tajlanđana ukazuju koliko su svi dobrodošli. Zvuci sa svih strana stapaju se u jedan specifičan koji ne smeta nikom. Mastodonski grad, sa izmerenih preko 8 miliona ljudi u užem centru i preko 14 miliona u široj okolini grada, spoj je nespojivog.

Haotična, prenaseljena metropola, gde stanuju užurban ali, začudo, prilično sinhronizovan saobraćaj i neprestana ali nimalo iritirajuća buka, Bangkok je grad koji ne obilaze samo mladi (iako je grad pretežno svojstven njima). Uz malo avanturističkog duha, možete se izgubiti u njemu i biti srećni zbog takvog poduhvata. Neobično privlačan i posledično zauvek voljen, Bangkok zaslužuje mnogo više od kratkoročnog predaha.  Krajnje loša infrastruktura i problem prenaseljenosti ne narušavaju lični utisak boravka u ovom gradu. Nekada ribarsko selo sa istočne obale reke Chao Phraya, nastao je stapanjem dve provincije – Bangkoka i Thonburi i spajanjem Indokinskog i Malajskog poluostrva. Poznatu gradsku železnicu u vidu Skytrain-a i Metro iskoristićemo neki sledeći put.

Ovakvi pozdravi nastupali su spontano, kao odraz spontanosti trenutka i čiste sreće

Fotografija: Ana Knežević

P.S. Slede priče o severu Tajlanda, Chang Mai-u, džungli i slonovima...

Februar, 2016.